..........samo moj zivot......... https://blog.dnevnik.hr/zmaaja

subota, 02.12.2006.

Stavi pravu stvar na pravo mjesto..

Krenula sam pospremiti svoju sobu...
iliti staviti svaku pravu stvar, korisnu stvar na njezino pravo mjesto, mjesto koje cu zapamtiti...
I tako nadobudno krenem..i zavrsim brze nego sto zavrsi krug u najslabijoj karici..
zašto??'pa kako odrediti koje su korisne, prave stvari...
Vidim zelenu majicu koju nikada nisam obukla..znaci, trebam ju maknuti iz ormara..ali kako da znam da mi jednom nece zatrebati..i sto cu onda...??
Zapravo, i kad mi zatreba zelena majca neću je se sjetiti zato što ju, pogodite, nikad nisam obukla...
Ali kada bih tako razmisljala bilo bi prelagano...ne, ne smijem ju baciti...

I tako je moja akcija prava stvar na pravo mjesto neslavno zavrsila...te sam se lagano odsetala do kauca...srusila se na njega i zapiljila se u obicne ljude...
Kako su oni obicni bas kao i ja mozda mi daju kakvu ideju kako rjesiti problem prave,korisne stvari, mislila sam..
Ali nekak bas i ne...
Ne bave se oni prvim,korisnim stvarima...jer njima su sve prave, korisne...a pogotovo se na bave njihovim pravim mjestima..jer??? oni imaju poslugu koja to rijesi...
Da, i tu dolazimo do problema..ili oni nisu obicni ili ja nisam obicna...

Zakljucim da oni nisu obicni ljudi, a ja jesam, aha...
Gasim tv i ponovo krecem u akciju stavi prvu stvar na pravo mjesto...i ova još brze zavrsava...zvoni mobitel...
Glas moje spasiteljice-prijateljice : “e zmaaja jesi za kafu??“
I kako ju odbiti...jednostavno ne mogu..jer ipak me ona spasila od akcije...

Idem na kafu.....

ponedjeljak, 13.11.2006.

Jednostavno moraš sabrati svoje misli..
Ili barem pokušati...shvatiti što je bitno, a što nebitno..
Ne zamarati se nebitnim stvarima..
Jednostavno živjeti i biti ono što jesi te pokušavati biti ono što želiš postati..
Kako mi to glupo zvući, ali vjerojatno samo zato što ne znam kako bih to postigla....
Svaki dan kažem sebi, danas počinjem drugačije...
Počinjem misliti samo o onome bitnome..
Ali ne ide..koliko se god ja trudila..
Tako mi je ovih dana u glavi jedna skroz nevažna osoba..a možda ipak ne potpuno nevažna..
I to me ubija..jeli nevažan ili nije..jednostavno ne znam kako da to otkrijem..
Imam li ja upoće šanse ili se samo bezveze nadam..
Hoću li ja ikada uhvatiti sreću na tom području...
Sretna sam ja osoba, ali ne na taj naćin..
Nedostaje samo taj element..znam, znam ne mogu biti svi..
Ali da bar na kratko dođe i on samo da ga osijetim...
Da vidim jeli zaista vrijedan mog razmišljanja...
Vidjet ćemo za tjedan dana...
Ali ne mogu ni pripremiti situaciju..
Uvijek sam se držala onoga tko ne riskira ne profitira..
Ali nije uvijek tako, riskiram, a ne profitiram..a sada me je previše strah..
Morat ću, ali još uvijek ne znam kako..
Zapravo me samo strah kakva ću ispati...hoću li ispasti jadna??
Ma valjda neću..naporna...joj, ne znam, jedno je gore od drugoga...

Eto tako...
Ovo je moj treći pokušaj bloganja...u prva dva uvijek su krivi ljudi saznali za njega...možda je ovo treća sreća...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi